PONOVNI DOLAZAK SALEZIJANACA U SPLIT
Mnogi su svećenici prije dolaska salezijanaca bili uporni u želji da se salezijanci dovedu u grad Split. To se, nasreću, i dogodilo. Isto tako, nakon obustave njihovog djelovanja nakon II. svjetskog rata, mnogi su htjeli da rad salezijanaca opet zaživi.
Šezdesetih godina pokrenuta je ideja o povratku salezijanaca u Split tako da preuzmu jednu od novih župa u gradu koji se u to vrijeme naglo širio.
Tada se osnovala župa Marije Pomoćnice u gradskoj četvrti Kman 1966. godine. Izgradila se zgrada čije je radove vodio svećenik Ivan Bilić. Kad je zgrada dovršena, u njoj je otvorena kapela, koja je svečano blagoslovljena na blagdan sv. Ivana Bosca 31. siječnja 1967.
Početkom 1968. Splitska nadbiskupija sastavila je prijedlog ugovora koju je salezijanska provincija odlučila prihvatiti. Salezijanci su preuzeli upravu župe Marije Pomoćnice u Splitu 1968. i tom je prigodom potpisan i ugovor između Splitske nadbiskupije i Salezijanske provincije.
OSNIVANJE ORATORIJA „DON BOSCO“ NA KMANU
Župu na Kmanu preuzela su dva mlada salezijanca: Petar Šimić kao župnik i mladomisnik Marko Pavletić. Uz redovite pastoralne aktivnosti i katehizaciju velikog broja djece i mladih, u vrlo skučenome bogoslužnom i stambenom prostoru, trebalo je tražiti nove mogućnosti. S vremenom i mnogo truda, ali i poteškoćama zbog tadašnjih komunističkih vlasti, krenula se graditi crkva. Radovi su dovršeni u kolovozu 1971. godine, a crkvu je svečano posvetio splitski nadbiskup dr. Frane Franić 22. kolovoza 1971.
U župi se već od početka razvio vrlo dinamičan pastoralni rad. Župa je imala vrijedne suradnike laike. Već u prvim godinama mlade župe formirano je Župno pastoralno vijeće, koje je redovito davalo važan doprinos životu župne zajednice. Posvećuje se posebna pozornost vjeronauku za djecu i mlade.
U samim početcima na župnom je vjeronauku oko tisuću djece i mladih. Na omanjem igralištu uz crkvu uvijek je živo i uglavnom uvijek ispunjeno djecom i mladima, koji se igraju i druže prije vjeronauka, nakon vjeronauka ili u slobodno vrijeme. Tako je u župi zaživio salezijanski oratorij u kojem su se organizirale razne aktivnosti.
Zauzimanjem župnog vikara Tunje Blaževića aktivnosti u oratoriju postaju bogatije i organiziranije. Njegovim zauzimanjem za oratorij je sastavljen statut 1993. U oratoriju su formirane razne sekcije: liturgijska, dramska, športska, glazbena i likovna. Sekcije svojim programiranim radom pomažu djeci i mladima da razvijaju svoje sposobnosti, a izvođenjem svojih programa obogaćuju život u oratoriju i župnoj zajednici. Svojim aktivnostima posebno daju važan doprinos proslavama crkvenih i salezijanskih blagdana.
Salezijanci u svakoj sredini u kojoj rade nastoje organizirati Udruženje salezijanskih suradnika kao treću granu Salezijanske obitelji.
Prigodom proslave stote obljetnice nastanka Udruženja salezijanskih suradnika 1976. odlučeno je da se više pozornosti pokloni toj važnoj grani Salezijanske obitelji. Tako je i u Splitu 1977. obnovljeno Udruženje salezijanaca suradnika
Uz salezijanske suradnike formira se i grupa mladih animatora, koji prolaze tečajeve formacije i osposobljavaju se za rad u oratoriju i u animiranju aktivnosti među mladim vjernicima. U župi povremeno izlazi župni list, najprije skromno na ciklostilu pod nazivom Župna zajednica, a kasnije bogatije opremljen i tiskan pod nazivom Vedrine.
DOM MLADIH “IVAN PAVAO II.”
Dolaskom župnika Ive Nedića 1988., uz obnovu crkve i kuće pokrenuta je ideja gradnje nove zgrade za rad s mladima 1993. Unatoč nedostatku novca i teškim ratnim i poratnim prilikama, pristupilo se ostvarenju projekta. Zgradu je projektirao dipl. ing. Ivan Vulić.
Prihvaćeno je mišljenje da centar nosi ime velikog pape i prijatelja hrvatskog naroda: “Dom mladih Ivan Pavao II.” Nadbiskup Ante Jurić svečano je blagoslovio kamen temeljac za novu zgradu 5. lipnja 1995., a uređenje je dovršeno 1997. Dom mladih “Ivan Pavao II.” svečano je blagoslovljen i otvoren 8. studenog 1997.
Biti dijelom oratorija „Don Bosco“ za mnoge mlade je najvažnije razdoblje njihovog odrastanja. Oratorij je jedan posebni odgojni put kojim bi svi mladi trebali koračati kako bi bolje upoznali vjeru i duhovnost kroz ono što je njima najbliže – igru i druženje.